Novi obrat u slučaju izgubljene kolonije Roanoke

Pokazalo se da predmet pronađen prije 20-ak godina ne sadrži ključ rješenja za nestale koloniste

Činilo se previše dobro da bi bilo istinito.

Prije 20-ak godina vršena su iskapanja na zabačenom otoku Hatteras u Sjevernoj Karolini, kada je otkriven istrošeni prsten ukrašen lavom koji se propinje. Lokalni zlatar je utvrdio da je prsten sačinjen od zlata - ali se na njega počelo gledati na nešto više od običnog zakopanog blaga kada ga je britanski stručnjak za heraldiku povezao s obitelji Kendall koja je 1580-tih sudjelovala u putovanjima prema koloniji Roanoke, koja je organizirao Sir Walter Raleigh za vrijeme vladavine Elizabete I.

Otkriće iz 1998. uzbudilo je arheologe i povjesničare. Činilo se da je artefakt zaostao nakon prvog engleskog pokušaja naseljavanja Novog svijeta i sredstvo pomoću kojega bi se moglo rasvijetliti što se dogodilo sa 115 muškaraca, žena i djece koji su naselili američku obalu, da bi zatim nestali u događaju poznatom kao nestanak kolonije Roanoke.

Sada se pokazalo da su istraživači od početka bili u krivu.

Tim predvođen arheologom Charlesom Ewenom nedavno je analizirao prsten u laboratoriju na Sveučilištu East Carolina. Rendgenskim fluorescentnim spektrometrom, uređajem koji izgleda kao križanac laserskog pištolja i sušila za kosu, otkriven je precizan elementarni sastav predmeta bez uništavanja bilo kojeg njegovog dijela. Ewen je bio zaprepašten kad je vidio rezultate.

"Sav je od mjedi a ne od zlata", rekao je."

Državni konzervator Sjeverne Karoline Erik Farrell, koji je proveo analizu u ECU -u [East Carolina University], otkrio je visoku razinu bakra u prstenu, zajedno s cinkom, a bilo je i tragova srebra, olova, kositra i nikla. Rekao je i da su omjeri "tipični za mjed" iz ranog modernog doba. Nije pronašao dokaze da je prsten imao pozlatu na površini, što je na godine istraživanja i teoretiziranja bacilo ozbiljnu sumnju.

"Svi su priželjkivali da je to [prsten] neki nestali kolonist slučajno izgubio u pijesku", dodaje Ewen. Vjerojatnije je da je prsten uobičajena roba kojom se trgovalo s domorodačkim Amerikancima i to dugo nakon što je kolonija nestala.

Ne slažu se svi s tim mišljenjem, a najnovi rezultati istraživanja će zasigurno potaknuti nove rasprave o sudbini izgubljene kolonije.

Kolonisti su, predvođeni Johnom Whiteom stigli iz Engleske u ljeto 1587. godine. Ponovno su izgradili predstražu na otoku Roanoke, sedamdesetak kilometara sjeverno od Hatterasa, koju je napustila prethodna grupa kolonista. White je sa sobom poveo i svoju kćer Eleanor, koja je uskoro rodila dijete Virginiju Dare, prvo dijete rođeno od engleskih roditelja u Novom svijetu.

White se ubrzo nakon toga vratio u Englesku po zalihe i nove koloniste, no njegov je put odgođen jer je Engleska zaratila sa Španjolskom. Kad je tri godine kasnije napokon stigao na Roanoke, naselje je bilo pusto. Jedini trag bila je riječ "Croatoan" uklesana na stupu, ime plemena povezanog s Englezima i otokom koji se sada zove Hatteras.

Arheolog ECU -a David Phelps, koji je nedavno preminuo, pronašao je prsten dok je vršio iskapanja jednog naselja urođenika i odnio ga draguljaru po imenu Frank Riddick u obližnjem Nags Headu. Draguljar je rekao Phelpsu da je prsten izrađen od 18-karatnog zlata.

Riddick, koji sada vodi tvrtku za najam brodova za rekreaciju i ribolov pod nazivom Fishy Bizness, prisjetio se da nije proveo kiseli test [dušičnom kiselinom], koji se obično koristi za provjeru prisutnosti i kvalitete plemenitih metala. "Budući da se ovdje nije radilo o kupnji ili prodaji plemenitih metala, taj test nije napravljen", rekao je. "Samo sam mu rekao da mislim da je od zlata." Phelps, čini se, nije htio napraviti test zbog rizika od mogućeg oštećenja.

Jedan viši član Londonskog instituta za heraldiku primijetio je da pečat na prstenu prikazuje "lava u uspravnom položaju", te je sugerirao da je možda pripadao obiteljima Kendall iz Devona i Cornwalla. Jedan Kendall je sudjelovao u prvom pokušaju kolonizacije 1585., dok je drugi posjetio Croatoan 1586. s flotom Sir Francisa Drake-a. Iako veza između nikad njih nije dokazana, predmet je dobio ime Kendallov prsten.

Budući da je Phelps mislio da je prsten izrađen od dragocjenog materijala i da vjerojatno pripada elizabetanskom dobu, smatrao je da je to važan trag. "To nipošto ne znači da je izgubljena kolonija bila ovdje", izjavio je novinaru na mjestu gdje je nađen prsten. "Ali nalazak prstena upućuje na to."

Drugi su arheolozi, međutim, bili skeptični prema zaključku da je artefakt povezan s Roanokeom, s obzirom na to da je pronađen s drugim artefaktima koji datiraju između 1670. i 1720. - otprilike stoljeće nakon kraljice Elizabete I. U to vrijeme, mjedeni prstenovi su često bili pronađeni i na lokalitetima gdje su prebivala domorodačka plemena diljem istočne obale.

No, Mark Horton, arheolog sa Sveučilišta Bristol u Velikoj Britaniji, kaže da Ewenovi rezultati nužno ne isključuju mogućnost da je prsten ipak pripadao kolonistima iz Roanoke-a. "Činjenica da je prsten napravljen od mjedi zapravo ga čini sličnim drugim britanskim primjercima", rekao je, ističući kako je prsten mogao biti napravljen 1580-ih. "Moguće je da je predmet čuvan kao obiteljsko nasljeđe, prenošen generacijama, sve dok nije bio zaboravljen i odbačen."

Horton trenutno vrši iskapanja na Hatterasu na mjestu gdje je prsten otkriven. Iskapanjima, koja sponzorira Arheološko društvo Croatan, do sada je otkriveno nekoliko artefakata koji su možda napravljeni tijekom elizabetanskog doba, uključujući ručku mača rapira [dug i tanak mač kakav se koristio u 16. i 17. stoljeću u Europi] i komade metala s odjeće.

Ako su se kolonisti preselili s Roanoke-a na Croatoan krajem 1580-ih, kaže Horton, ponijeli su sa sobom svoje najdragocjenije predmete. Kroz nekoliko generacija su se vjerojatno asimilirali s narodom Croatoan koji je govorio algonkinski, a njihovi predmeti koje su bili ponijeli iz Engleske i međusobno nasljeđivali, postupno su nestajali. "Ah, tamo je djedov stari mač, hrđa u kutu. Zašto ga još uvijek čuvamo?", šali se Horton.

Hortonova teorija oslanja se na arheološke dokaze koji pokazuju da su domoroci na Hatterasu već do 1650-ih izrađivali olovne kugle i koristili vatreno oružje za lov, dok im se prije toga prehrana bila uglavnom sastojala od ribe i školjkaša. Prema Hortonu, takav tehnološki napredak sugerira prisutnost Europljana prije nego što je u kasnim 1600-ima na to područje stigao drugi val engleskih kolonista, što dodatno sugerira da je na djelu bila asimilaciju kolonista u domorodačke zajednice.

"Ta teorija je prilično nategnuta," smatra arheolog Charles Heath, Phelpsov suradnik koji je bio prisutan tijekom pronalaska prstena. "Takvi predmeti su se godinama koristili, popravljali, razmjenjivali, bili bačeni ili pak brižljivo čuvani od strane svojih domorodačkih vlasnika – i kasnije, od njihovih potomaka," rekao je. "Jedan zalutali artefakt iz 16. stoljeća, pronađen tu ili tamo na Outer Banksu, ne znači da smo pronašli Izgubljenu koloniju," zaključio je.

Horton ne odbacuje mogućnost da su predmete stečene asimilacijom Engleza iz kolonije Roanoke, pripadnici naroda Croatoan nabavili iz Jamestowna, engleske kolonije kasnije osnovane na sjeveru Virginije. Predmeti poput kremena za vatreno oružje, novčića i staklenih perli pronađenih na lokaciji gotovo sigurno potječu iz te novije kolonije. Međutim, uvjeren je da će se nakon dodatnih iskapanja znati više.

U međevremenu, potraga za Izgubljenom kolonijom i dalje traje. Skupina arheologa koja vrši istraživanja 70-ak milja zapadno od otoka Roanoke, u području zaljeva Albemarle, tvrdi da je pronašla keramičke i metalne predmete koji bi mogli biti povezani s Izgubljenom kolonijom. Iskopavanja First Colony Foundationa [neprofitna organizacija posvećena istraživanju i očuvanju povijesti prvih engleskih pokušaja kolonizacije u Sjevernoj Americi, uključujući Izgubljenu koloniju Roanoke], započela su nakon otkrića iz 2012. godine, kada je na karti koju je naslikao John White [UV zrakama] otkriven komadić papira zalijepljen na sliku koji je skrivao maleni simbol u obliku dijamanta koji se u 16. stoljeću koristio za označavanje mjesta gdje se nalazi utvrda.

No, poput predmeta pronađenih na Hatterasu, i ovi bi mogli biti povezani s drugim valom engleskog doseljavanja.

Prošle jeseni, Služba za upravljanje nacionalnim parkovima provela je iskopavanja na tvrđavi Raleigh na otoku Roanoke, za koju se vjeruje da je bila mjesto prvobitnog naselja, no nisu pronađeni nikakvi tragovi. Nešto ranije, 2016. godine, arheolozi su otkrili nekoliko fragmenata ljekarničke posude, za koje se vjeruje da datira iz 16. stoljeća.

Činjenica da je Kendallov prsten od mjedi, a ne od zlata, neće zaustaviti potragu za onim što se dogodilo na Outer Banksu prije više od četiri stoljeća. Ewen se nada da će analiza prstena pomoći istraživačima da pronađu nove tragove o doseljenicima iz Roanokea. "Znanost je spora," rekao je — "morate imati strpljenja, no, na kraju dođete do istine."