Upoznajte četvoricu Amerikanaca japanskog podrijetla koji su se suprotstavili rasizmu tijekom Drugog svjetskog rata

U "Facing the Mountain", novoj knjizi autora Daniela Jamesa Browna, detaljno je opisan život te četvorice junaka 20. stoljeća

Tijekom Drugog svjetskog rata, 442. pukovnija je, s obzirom na svoju veličinu, bila najodlikovanija jedinica u vojsci Sjedinjenih Država. Sastojeći se gotovo u potpunosti od japanskih Amerikanaca, pukovnija se žestoko borila protiv nacista diljem Europe,

Nova knjiga pisca Daniela Jamesa Browna govori o hrabrosti i odlučnosti četvorice Niseija, djeci japanskih imigranata, od kojih su se trojica borili u 442. pukovniji. Brown je autor i najprodavanije knjige "The Boys in the Boat", ispovijesti devetorice Amerikanaca radničkog podrijetla koji su "doveslali" do zlata [osnerac s kormilarom] na Olimpijskim igrama u Berlinu 1936. godine.

Punog naziva, Facing the Mountain: A True Story of Japanese American Heroes in World War II, opisuje živote vojnika Rudyja Tokiwe, Freda Shiosakija i Katsa Miho-a koji su se istakli na bojnim poljima po Italiji, Francuskoj i Njemačkoj, kao i Gordona Hirabayashija, koji je odbio služiti vojnu službu, a završio je u zatvoru jer je prosvjedovao protiv američke politike koja je oko 120 000 Japanskih Amerikanaca zatvorila u internacijske logore.

Knjiga izlazi baš u vrijeme rastućeg nasilja nad Amerikancima azijskog porijekla. Rasizam s kojim su se protagonisti knjige suočavali prije gotovo osam desetljeća često se uspoređuje s predrasudama kojima svjedočimo danas. Kao što je Brown rekao Mary Ann Gwinn iz Seattle Timesa, rasizam uperen prema azijcima u SAD-u započeo je pojavom zlatne groznice - kineski su radnici smatrani tzv. "žutom opasnošću", često su bili premlaćivani i linčovani a njihove kolibe spaljivane. Svugdje se mogla osjetiti mržnja prema Kinezima.

Dodaje i sljedeće: "U 20. stoljeću ta je mržnja preusmjerena na japanske imigrante, koji su bili uspoređivani sa štakorima, zmijama i žoharima. Kad se dogodio Pearl Harbor, te su slike izvučene u svrhu manipulacije, a tijekom Trumpove administracije neke od njih su ponovno zloupotebljene povezujući Azijce s bolestima i epudemijom."

Tokiwa je imao 16 godina kada su japanski zrakoplovi 1941. bombardirali Pearl Harbor. On i njegova obitelj su bili prisiljeni napustiti svoju farmu u Kaliforniji i otpremljeni su u internacijski kamp u Arizoni. Nakon što je napunio 18 godina, Tokiwa je odgovorio na vladin provokativni "upitnik lojalnosti", kojije želio utvrditi njegovu odanost, i pridružio se američkoj vojsci. Dodijeljen je 442. pukovniji i otpremljen u Europu.

Tokiwa je sudjelovao u borbama u Italiji, Francuskoj i Njemačkoj, a Densho enciklopedija [online enciklopedija slobodnog sadržaja o američko-japanskim odnosima tijekom Drugog svjetskog rata] navodi da je jednom prilikom zarobio četiri njemačka časnika dok su bili u patroli. Također je sudjelovao u spašavanju takozvane "Izgubljene bojne" (1. bojna 141. pješačke pukovnije), čiji su se vojnici u listopadu 1944. našli u okruženju njemačkih trupa u francuskim planinama Vosges. Prema Nacionalnom obrazovnom centru Go For Broke[ustanova koja radi na promicanju i zaštiti ljudskih prava i jednakosti u društvu], 442. pukovnija je pretrpjela velike gubitke dok se šest dana probijala do postrojbe u okruženju. Tokiwa je odlikovan Brončanom zvijezdom za hrabrost.

Istovremeno, Shiosaki i njegova obitelj su boravili u vojnoj zoni gdje se nije provodila internacija Amerikanaca japanskog podrijetla u logore. Rođen u Spokane-u u državi Washington, pridružio američkoj vojsci 1943. g. kada je navršio 18 godina, a obuku za pješadiju je prošao u K satniji, 442. pukovnije.

Poput Tokiwe, i Shiosaki je sudjelovao u spašavanju Izgubljene bojne. Tijekom napada, šrapnel ga je pogodio u trbuh, ali nije bio teško ranjen. Do kraja akcije, bio je tek jedan od 17 vojnika iz svoje satnije, koja je brojala 180 ljudi, koji su još mogli stajati na nogama. Shiosaki je također dobio Brončanu zvijezdu i Purpurno srce za hrabrost.

U trenutku napada na Pearl Harbor, Miho je studirao na Sveučilištu Hawaii. Bio je angažiran kao član ROTC-a [sveučilišnog programa vojne obuke] i jasno je vidio bljeskove eksplozija iz luke. Kako je opisano u knjizi, Miho se pridružio Teritorijalnoj obrani Havaja, ali je kasnije otpušten zbog svog japanskog podrijetla. Njegov je otac bio uhićen i poslan u internacijski logor u SAD.

Miho se 1943. g. prijavio u američku vojsku te je bio raspoređen u artiljerijski vod 442. pukovnije. Njegov je vod, pružajući podršku 3. armiji u Njemačkoj, marširao 600 milja i ispalio preko 15.000 granata u samo 55 dana. Zbog neprekidne topničke paljbe, Miho je pretrpio trajni gubitak sluha.

Za ove ljude i njima slične, služenje domovini u vrijeme najvećih nedaća bilo je pitanje časti i ponosa.

Govoreći za Seattle Times, Brown kaže: "To je zapravo u određenoj mjeri bilo povezano s tradicionalnim japanskim vrijednostima. Mnogi od njih su također u biti bili Amerikanci, pa je njihova motivacija tim više bila veća. Bili su uvjereni da je bolje umrijeti na bojnom polju u Italiji ili Francuskoj nego se vratiti kući na sramotu obitelji." (Kako je Damian Flanagan 2016. g. rekao za Japan Times, japanski kodeks Bushido [znači "put ratnika" i opisuje kodeks ponašanja i životnu filozofiju, po kojem djeluju samuraji], osuđivao je predaju neprijatelju i pozivao na "borbu do zadnjeg čovjeka.")

Iako nije bio aktivno uključen u borbu, Hirabayashijev je ratni put bio jednako opasan kao i trojice prethodno spomenutih. Rođen je u Seattleu u kršćanskoj obitelji japanskog podrijetla, a kasnije se pridružio kvekerima. Prije Pearl Harbora, Hirabayashi se odazvao pozivu za regrutaciju, ali se zbog vjerskih uvjerenja pozvao na prigovor savjesti.

Kada je Amerika ušla u Drugi svjetski rat, Hirabayashi je vjerovao da će ga njegovo državljanstvo zaštititi od prisilne internacije, jer se smatrao ravnopravnim građaninom. Prosjedovao je protiv Izvršne naredbe 9066, koja je omogućila prisilno premještanje ljudi japanskog podrijetla na Zapadnu obalu. FBI ga je zbog toga uhitio. Hirabayashi je morao putovati autostopom sve do Arizone kako bi odslužio kaznu, te je još na kraju morao uvjeravati zatvorske čuvare da ga prime na izdržavanje kazne jer papirologija vezano za njegov slučaj još nije bila stigla.

"Reakcija na situaciju s kojom su se suočavali američki građani japanskog podrijetla bila je različita," rekao je Brown za Seattle Times. "Mnogi su u logorima pokušali pružiti otpor, ali Gordon Hirabayashi je bio malo drugačiji, bio je izuzetno promišljen. Nije bilo bolje osobe za davanje odgovora na pitanje zašto se ne bi trebalo događati to što se događa."

Slučaj je završio na Vrhovnom sudu, koji je potvrdio presudu u slučaju Hirabayashi protiv Sjedinjenih Država. Žalbeni sud je 1987. ponovno otvorio slučaj i ispravio nepravdu tako što je putem instituta coram nobis poništio presudu donesenu na temelju greške suda.

Nijedan od četvorice junaka više nisu među živima — Shiosaki je preminuo prošli mjesec u dobi od 96 godina — ali, svi su doživjeli trenutak kada je američka vlada Zakonom o građanskim slobodama iz 1988. priznala da je počinila "veliku nepravdu", te nadoknadila štetu bivšim zatvorenicima za sve što su pretrpjeli tijekom rata.

"Žrtve koje su podnijeli naši roditelji i drugovi iz 442. bile su naš način da izborimo slobodu," izjavio je Shisoki 2006. g. za KXLY 4 News. "Pravo da budemo pravi Amerikanci, a ne stigmatizirani Amerikanci, bila je naša poruka svima: ovakve stvari vam se ne daruju, morate ih sami zaraditi. Svaka generacija se mora dokazati na ovaj ili onaj način."

U tim teškim vremenima, svaki od ove četvorice muškaraca slijedio je put koji je smatrao ispravnim. Na kraju, vjera u njihovu domovinu bila je nagrađena time što su dobili priznanje da su im bila prekršena njihova prava.

Kako Brown piše u Facing the Mountain:

[U] Ovo nije priča o žrtvama, već o pobjednicima — ljudima koji su prkosili nepravdama, padali i ponovo ustajali, slijedili svoja uvjerenja, trpjeli neizrecive patnje, žrtvovali svoje živote, ali, naposljetku, izvojevali pobjedu. Ovo je oda mladim Amerikancima koji su odlučili slijediti svoj osjećaj časti, poslušati glas savjesti, napustiti dom i obitelj te krenuti u boj protiv nevolja velikih poput Planine koja im se ispriječila na putu.

Facing the Mountain Daniela Jamesa Browna, objavljena 2021. godine, dirljiva je priča o japansko-američkim vojnicima iz legendarne 442. pukovnije tijekom Drugog svjetskog rata. Kroz njihove borbe, žrtve i nepokolebljivu hrabrost, autor istražuje teme časti, identiteta i vjernosti zemlji koja ih je istovremeno diskriminirala.