Je li Neron zaista bio jedan od najokrutanijih vladara u povijesti?

Nova izložba u Britanskom muzeju posjetitelje upoznaje s čovjekom koji stoji iza mitskog rimskog vladara

Od drevnih tekstova do modernih TV emisija, prikazi rimskog cara Nerona nikada nisu bili laskavi. Poznat je po tome što je ubijao i članove obitelji i neznance, da je prouzročio Veliki rimski požar koji je 64. g. uništio veći dio grada - da i ne spominjemo da je publika prisilno morala slušati njegovo grozno pjevanje. No, nova izložba u Britanskom muzeju, "Neron: Čovjek iza mita", traži od posjetitelja da preispita svoj doživljaj jednog od najmoćnijih ljudi drevnog svijeta.

Izložba započinje prizorom iz filma Quo Vadis iz 1951. godine. Car prebire po liri, dočaravajući poznati izraz "Neron je zabušavao dok je Rim gorio." Tada posjetitelji sazmaju da je ta priča, poput mnogih priča o Neronovom groznom ponašanju, zapravo mit.

"Naš je cilj ovdje pokazati da se ova, koliko god popularna predstava o caru Neronu zapravo temeljila na vrlo, vrlo dvojbenim činjenicama i zato bi ih trebalo osporiti", kaže kustosica Francesca Bologna. "Priča o Neronu zapravo govori o tome kako bismo trebali pristupiti informacijama, kako bismo uvijek trebali kritički preispitati izvore svojih informacija. To se odnosi, kako na Nerona, tako i na povjesničare, arheologe, te obične ljude u njihovom svakodnevnom životu.

Među prikazanim artefaktima na izložbi su kipovi, oružje, nakit i grafiti. Mnogi potječu iz londonskih kulturnih ustanova, dok su drugi posuđeni iz muzeja širom zapadne Europe.

Kao prapraunuk prvog rimskog cara, Augusta, Neron došao je na vlast 54. godine poslije Krista, kada je imao samo 17 godina. Naslijedio je svog očuha Klaudija - kojeg, suprotno popularnom vjerovanju, vjerojatno nije otrovala Neronova majka.

U zapisima desetljećima nakon njegove smrti 68. godine n. e., prikazuje ga se kao neurotičnog i nasilnog. Biograf rimskih careva Svetonije napisao je da se Neron zabavljao lutajući maskiran gradom, bodući ljude nožem i bacajući njihova tijela u kanalizaciju. Tacit, poznati povjesničar i govornik, govori kako je ubio svoju trudnu suprugu Popeju [Poppaea Sabina] udarajući je nogom u trbuh. Drugi su se izvještaji fokusirali na njegov raskošan stil života i nezasitni seksualni apetit.

Kustos Thorsten Opper izjavio je za Guardian da su pisci, koji su doprinijeli stvaranju grozne reputacije Nerona, koristili standardni "alatni okvir" šokantnih priča o seksu i nasilju kako bi promicali vlastite ciljeve. Idealizirali su oligarhijsku Rimsku Republiku, koja je završila otprilike 80 godina prije nego što je Neron došao na vlast, i nisu odobravali populističku vladavinu jednog čovjeka. Opper objašnjava da je Neron pokušao učvrstiti svoju poziciju pridobivši podršku običnih Rimljana, što je izazvalo nelagodu među tradicionalnom elitom.

"Izvori se moraju promatrati kao tekstovi s jasnom agendom," kaže Opper.

Zapravo, prema Art Newspaperu, Maev Kennedy izvještava da je Neron u mnogim aspektima vjerojatno dobro vladao. Reformirao je porezni sustav, poboljšao opskrbu Rima hranom, te organizirao javne radove i popularne zabave poput utrka kočija. Bio je više od 30 milja udaljen od Rima kada je grad zahvatio požar, a nakon katastrofe radio je na obnovi grada. (Ipak, kako je prošle godine napisao Joshua Levine za časopis Smithsonian, Neron je za požar okrivio kršćane i naredio da mnogi budu spaljeni u njegovim vrtovima, što je bilo u skladu s rimskom praksom kažnjavanja prema načelu "kazna koja odgovara zločinu.")

Izložba nema za cilj veličati Nerona. Opper je za Art Newspaper izjavio kako je vrlo vjerojatno da je car ubio svoju majku ili je prisilio da počini samoubojstvo. Također, njegova raskošna palača Domus Aurea bila je nevjerojatno luksuzna. Međutim, Opper napominje da takvo ponašanje – poput ubijanja članova obitelji i uživanja u pretjeranom luksuzu – nije bilo neuobičajeno za rimske vladare.

"U Neronovom Rimu kružilo je puno novca," kaže Opper za Art Newspaper. "Veći dio Domus Auree činile su blagovaonice: od njega se očekivalo raskošno gostoprimstvo, uključujući i primanje cijelog Senata. A ako jednom tjedno namjeravate pozvati 600 ljudi na gozbu, trebat će vam velika blagovaonica."

Izložba “Neron: Čovjek iza mita” stavlja njegovu vladavinu u povijesni kontekst, piše AP. Jedan od dijelova izložbe prikazuje lance kojima su porobljeni radnici bili vezani dok su kopali olovo za potrebe Rimskog Carstva u Walesu. Za vrijeme Nerona, keltski narod u južnoj Engleskoj, pod vodstvom kraljice Boudicce, pobunio se protiv rimske vlasti; istodobno, carstvo se borilo protiv Partskog Carstva, koje je obuhvaćalo područje današnjeg Irana.

Na kraju, suočen s nepokolebljivim protivnicima unutar rimske vlade, Neron je u svojoj 30. godini počinio samoubojstvo. Njegova smrt označila je kraj Julijevsko-Klaudijevske dinastije i otvorila vrata kaotičnom razdoblju borbe za prijestolje, poznatom kao Godina četvorice careva.

Zapisi Svetonija, Tacita i drugih povjesničara zacementirali su Neronovu zloglasnu reputaciju kroz stoljeća. Prema Opperu, koji je razgovarao s Guardianom, jedna bista prikazana na izložbi doživjela je opsežnu restauraciju u 17. stoljeću. Kipar, očigledno inspiriran pričama o carevoj zloći, preoblikovao je donji dio lica kako bi mu dao posebno neugodan izraz – nešto što možda nema mnogo veze s time kako je car zaista izgledao.

"Nemam namjeru ovdje rehabilitirati Nerona kao čovjeka bez mrlje," izjavio je Opper za Art Newspaper. "Ali došao sam do zaključka da je gotovo svaka stvar koju mislimo da znamo o njemu pogrešna."