Teorija multiverzuma za laike

Ne bi bilo pošteno iskustvo čitanja poznatog fizičara Briana Greene-a opisati kao borbu umova. To nije borba. Naime, pamet je samo na jednoj strani, bez obzira na to koliko gospodin Greene pokušava umanjiti svoju briljantnost

Napokon, Greene je znanstvenik koji je napisao tako pitko štivo o teoriji superstruna, Calabi-Yauovim mnogostrukostima i novostima o Velikom hadronskom sudaraču. Vi ste taj koji bi se trebao uznemiriti kad se gospodin Greene poziva na "konformno invarijantnu supersimetričnu kvantnu teoriju polja" i slično.

No, postoji vrlo dobar razlog za intelektualno nadmudrivanje s gospodinom Greeneom kad izda novu knjigu. Već je napisao "Elegantni svemir" i "Tkivo svemira", dva uzbudljiva, ali i iznenađujuće shvatljiva objašnjenja uzbudljivih tajnih istraživanja. Njihovo čitanje daleko više nadahnjuje nego zbunjujuje, iako tu i tamo sadrži poneku autorovu zamku. Sve u svemu, gospodin Greene ima dar za razjašnjavanje velikih ideja, znajući da bi bombardiranje s puno malih moglo dovesti do toga da "fizičar foteljaš" implodira.

"Umijeće teorijske fizike leži u pojednostavljivanju zastrašujuće složenog na način da se osnovne konture teorije učine jasnom, a teorijska analiza izvodivom", ohrabrujuće piše u svom najnovijem nevjerojatnom djelu, "Skrivena stvarnost". Da bi to još pojednostavio laicima, gospodin Greene cijeni "umijeće izbacivanja onog što je suvišno."

To kaže na samom početku knjige. Ta izjava je vrlo bitna, pogotovo kad Greene naznačuje o čemu će biti riječi. Knjiga istražuje ideju paralelnih svemira, različite oblike koje mogu poprimiti, čudnovatost njihovih implikacija ("Newton bi na ovo zinuo"), ludi zaključci koji mogu proizaći iz takvih nagađanja i izazov da bi se teorija poduprla dokazima. Srećom, već na prvoj stranici Green obećava čitatelju da "nikakvo stručno znanje iz fizike ili matematike" neće biti potrebno da bi se slijedio tekst knjige.

Green knjigu čini još jednostavnijom za čitanje kada objašnjava određene ideje i stavlja ih u pravu perspektivu. Kada su 1919. astronomska promatranja potvrdila Einsteinovu teoriju iz 1915. godine, The New York Times objavio je članak s naslovom "Svjetlost na nebu iskrivljena, znanstvenici više-manje zabezeknuti". Danas, kaže Greeen, nitko više nije zabezeknut - pomoću uređaja koji stane u ruku i ima GPS, za čiju točnost je zaslužan Einstein. Možda će neke buduće generacije na sličan način prelaziti iz jednog svemira u drugi - ne na način kako je to prikazano u crtićima i stripovima.

"Skrivena stvarnost" (nekako) nepretenciozno; postavljanjem pitanja je li prostor beskonačan ili konačan. Zatim se zalaže za kozmološki princip ("pretpostavljena homogenost kozmosa") i implikacije tog principa na stvaranje multiverzuma (množina za "svemir"). Nešto dalje u tom istom poglavlju, Greene, koji se za pojednostavljivanje teških koncepata oslanja na svakodnevne reference poput "South Parka" i "Medenog mjeseca", kao primjer navodi ženu koju je nazvao Imelda i koja ima puno pari cipela. Koristi permutacije cipela kako bi izveo opće načelo: "beskonačan broj pojavljivanja s konačnim brojem odjeće osigurava beskonačno ponavljanje obleke."

Ovo se poglavlje naziva „Beskrajni dvojnici“. Gradi se na ideji da su beskonačne varijacije nas samih, našeg života i našeg Sunčevog sustava unutar područja teoretičara. Razumiješ? Gospodin Greene zatim prelazi u "Vječnost i beskonačnost", a uskoro uvodi i inflacijsku kozmologiju, što je jedno, i inflatonsko (sic) polje, što je sasvim drugo, u knjigu koja očajnički treba pojmovnik. (Nema ga. A njegove ilustracije nisu od pomoći koliko bi mogle biti.)

Zatim iznosi ogromne brojeve koji su "toliko ekstremni da prkose analogiji". Ali on ipak nudi analogiju, a takvu knjigu njegova knjiga čini toliko zapanjujućom: "Oni podrazumijevaju da bi se područje prostora veličine zrna graška proteglo veće od promatranog svemira u vremenskom intervalu tako kratkom da treptaj oko bi to precijenilo za faktor veći od milijun milijardi milijardi milijardi. "