Što je inspiriralo "Legendu o sanjivoj dolini"?

Klasična kratka priča o konjaniku bez glave sadrži elemente ranog američkog folklora, no takve priče postoje još od Srednjeg vijeka

Legenda o sanjivoj dolini spominje se svake godine u vrijeme Noći vještica. Priča Washingtona Irvinga iz 1820. o konjaniku bez glave koji terorizira selo koje postoji i danas - Sleepy Hollow, smatra se jednom od prvih američkih horor priča - i to jednom od najjezivijih.

Ali Irving nije autor jahača bez glave. Priče o konjanicima bez glave prvi put su se pojavile već u Srednjem vijeku, uključujući priče braće Grimm i nizozemsku i irsku legendu o “Dullahanu” ili “Ganu Ceannu”, jahaču nalik na Kosca [Smrt], koji u rukama nosi svoju glavu.

Elizabeth Bradley, povjesničarka iz Historic Hudson Valley -a [udruga za obrazovanje koja promiče povijesne znamenitosti doline rijeke Hudson], kaže da je vjerojatni izvor Irvingovog bezglavog konjanika može pronaći u "Potjeri", baladi Sir Waltera Scotta iz 1796., koja je pak prijevod njemačke balade "Divlji lovac" Gottfrieda Bürgera i koja se vjerojatno temelji na nordijskoj mitologiji.

"Irving je 1817. upoznao Scotta, pa je vrlo vjerojatno na njega utjecao rad njegovog novog mentora", kaže Bradley, "Pjesma govori o zlu lovcu, osuđenom da ga vječno gone vrag i njegovi 'pakleni psi', kao kaznu za njegove zločine."

Prema Newyorškom povijesnom društvu, Irvinga je inspirirao "stvarni hesijanski vojnik kojeg je u Noći vještica 1776. osakatila topovska kugla tijekom bitke na White Plainsu."

Irvingova priča se odvija u njujorškom selu Sleepy Hollow, u okrugu Westchester. U selo dolazi štrkljavi učitelj Ichabod Crane i udvara se mladoj nasljednici Katrini van Tassel, na koju je već bacio oko i lokalni hvalisavac, nizozemac Brom Bones. Nakon što ga je Katrina na zabavi van Tasselovih odbila, Ichaboda progoni jahač bez glave (koji mu može ali i ne mora biti suparnik), baca bundevu na njega i zbacuje ga s konja. Učitelj nestaje.

Irving je možda dobio inspiraciju za svoju priču još dok je kao tinejdžer boravio u regiji Tarrytown. Preselio se na to područje 1798. kako bi izbjegao zarazu žutom groznicom koja je nekoliko godina ranije izbila u New Yorku.

"Doslovno je upio lokalne priče o duhovima", kaže Bradley. "Pametno je spojio stvarne činjenice, mjesta koja su stvarno postojala - staru nizozemsku crkvu i crkveno dvorište, 'stablo bojnika Andre-a' [drvo na kojem je tijekom američke revolucije, 2. listopada 1780. obješen britanski špijun bojnik John Andre], neka stvarna prezimena, uključujući van Tassel i Ichabod Crane, malo povijesti rata za neovisnost s čistom maštom i fantastikom", kaže Bradley. "To je prava američka gotička priča."

Prema Franzu Potteru, profesoru na Nacionalnom sveučilištu [Kalifornija] i stručnjaku za gotičku književnost, jahač bez glave je nadnaravno biće koje zapravo simbolizira utvare iz prošlosti koje za života proganjaju ljude.

"Konjanik bez glave navodno traži osvetu - i svoju glavu - za koju misli da mu je nepravedno odrezana", kaže Potter. “Ta nepravda zahtijeva da stalno traži [nečiju glavu kao] zamjenu. Konjanik, kao metafora za prošlost, traži odgovore, traži odmazdu i ne može počinuti dok to ne ostvari. Na sličan nas način prošlost vreba iz prikrajka da je nikada ne zaboravimo."

Što se tiče ispreplitanja folklora i povijesti u vezi s likom Ichaboda Cranea, The New York Times izvještava da je stvarni pukovnik Ichabod B. Crane bio suvremenik Washingtona Irvinga, koji se pridružio marincima 1809. godine i služio punih 45 godina. Međutim, prema novinama, ne postoje dokazi da su se njih dvojica ikada susreli.

Prva američka priča o duhovima, objašnjava Bradley, preživjela je jer se prilagođava razvoju američke mašte.

„Ova priča inspirira jer nas podsjeća da u Americi i dalje postoje misterije, poluistine koje možda nikada neće biti u potpunosti otkrivene — i u tome leži njena snaga,“ kaže ona. „‘Legenda’ dopušta bezbroj interpretacija i nastavlja nas istovremeno fascinirati i plašiti na najbolji mogući način.“