Snimka koja je prije 50 godina predstavila Bigfoot-a svijetu još uvijek misterij

Iako su prošla desetljeća otkako je zahvaljujući Patterson-Gimlinovom filmu riječ Bigfoot ušla u svakodnevnu uporabu, snimka tog misterioznog stvorenja ne prestaje fascinirati

Autori filma su dvojica bivših rodeo jahača iz okruga Yakima u Washingtonu. Jedan, Bob Gimlin, još uvijek živi tamo. Roger Patterson je umro 1972. Film je snimljen na obalama Bluff Creeka u sjevernoj Kaliforniji.

Bigfoot se na snimci pojavljuje manje od jedne minute, ali jedan kadar - 352 - je postao sinonim za Sasquatcha. A taj divovski majmun je zapravo ona; i zove se Patty.

No, ono što najviše iznenađuje - da unatoč naprednoj filmskoj tehnologiji i kostimografiji - tek treba dokazati da je ova snimka lažna.

Tako da za obožavatelje Bigfoot-a diljem svijeta snimka ostaje konkretan dokaz da Sasquatch postoji.

"Toliko sam uvjeren u to kao da sam i sam zajedno s Rogerom i Bobom, stojeći na pješčanom sprudu spazio Bigfoot-a", izjavio je Jeffery Meldrum.

Meldrum je profesor anatomije i antropologije na državnom sveučilištu Idaho, a poznat je po tome što je jedan od rijetkih akademika koji se ozbiljno bavi proučavanjem Sasquatcha.

"Lako je reći da je na snimci čovjek u kostimu. Dok stvarno ne vidite čovjeka u kostimu", rekao je.

Filmski dokazi

Jeffery Meldrum uspoređuje snimku s filmom "Planet majmuna". Prvi film je izašao otprilike u isto vrijeme kad i Patterson-Gimlinov film i osvojio je Oscara za kostimografiju.

Konkretno, poziva se na scenu u sauni u nastavku "Ispod planete majmuna" iz 1970. Majmuni su goli do pasa. Nekoliko ih šeta po sauni. Meldrum kaže da su ti kostimi bili zadnji krik filmske tehnologije, ali nije bio impresioniran.

"Izgledaju poput velikih dlakavih Pillsbury Doughboysa" [reklamna maskota za Pillsbury Company]. Meldrum ih je usporedio s majmunom u Patterson-Gimlinovom filmu, koji često prikazuje svojim studentima anatomije.

Traži od njih da istaknu različite osobitosti u anatomiji koju vide kod Patty.

"Počnu od glave i kreću niz leđa... vide trapezne i deltoidne mišiće... kralježnicu, lopatice koje se miču ispod kože... kvadricepsi se stežu kao pravi kvadricepsi", rekao je gotovo bez daha.

"Toga nema kod jeftinog, filmskog kostima."

No, proizvođač kostima Phillip Morris tvrdio je upravo to. Prije nego što je umro, Morris je rekao kako je Rogeru Pattersonu prodao odijelo iz filma. Njegova je izjava, uključujući primjer lažnog Bigfoota, objavljena u emisiji "Making Monsters" na Travel Channelu.

Međutim, za većinu ozbiljnih istraživača, najvažniji dokaz postojanja Bigfoota nije film, već ono Patty je ostavila iza sebe.

Stvarno veliki tragovi

Nekoliko milja izvan gradića Sandy u Oregonu, Cliff Barackman kopa po svojoj garaži, izvlačeći odljeve masivnih otisaka stopala i otisaka ruku iz naizgled svakog kutka garaže. Kaže da vjerojatno ima jednu od najvećih kolekcija otisaka Bigfoot-a na svijetu.

Barackman je najpoznatiji kao suvoditelj emisije "U potrazi za Bigfoot-om" koji se prikazuje na Animal Planeta-u. Kao profesionalni istraživač Sasquatcha više od dva desetljeća, vidio je mnogo lažnih otisaka Bigfoota.

Ali kaže da Patterson-Gimlinove otiske nije tako lako odbaciti.

"Noga u stražnjem položaju pokazuje veliku fleksibilnost", kaže Barackman. "Na nekoliko se frameovaa vidi kako Patty podiže petu, ali i dalje cijeli prednji dio stopala ostaje u kontaktu s tlom."

Osim snimke, postoje i fotografije otisaka stopala od kojih je napravljen odljev. Ovi otisci pokazuju fleksibilnost o kojoj je Barackman govorio - jedinstvenu karakteristiku koju je profesor Meldrum godinama istraživao.

Jedan od [otisaka] ukazivao je na vrlo izražene lukove i svodove stopala. To je rezultat pokreta koji proizlazi iz fleksibilnog srednjeg dijela stopala, rekao je.

Za njega, to je nepobitan dokaz. Zapamtio je da je to jedinstveno obilježje stopala primijetio na uzorcima napravljenima tijekom proteklih desetljeća i na drugim kontinentima.

Jeffery Meldrum i Cliff Barackman priznaju da sve dok ne bude pronađeno tijelo Bigfoota i dalje će se uzaludno raspravljati o postojanju istog.

Ako je Patty prevarant u kostimu gorile, tada je to jedna od najboljih prevara svih vremena, usporediva s [nikad dokazanim postojanjem prahistorijskog čudovišta] Nessie u Loch Nessu. Ako je pak stvarna, Patty će promijeniti sve što smo dosad mislili da znamo o majmunima i evoluciji.

Ono što se sa sigurnošću može reći je to da je pola stoljeća kasnije, Patterson - Gimlinov film pretvorio lokalnu legendu u globalnu ikonu prepoznatljivu diljem svijeta.

O snimci se i dan danas priča jer podsjeća ljude na misterije koje nikada nećemo moći sa sigurnošću objasniti.