Tajna baterije iz 1840. koja još uvijek radi

Baterija na Sveučilištu u Oxfordu već 175 godina pokreće dva zvona - ali nitko ne zna tajnu njezine dugotrajnosti

Jason Koebler iz Motherboard-a [online časopis i video kanal posvećen tehnologiji, znanosti i ljudima] nedavno je istaknuo znanstveni misterij koji možda neće tako skoro biti riješen.

Sredinom 1800-ih, Robert Walker, profesor fizike na Sveučilištu Oxford, nabavio je zanimljiv uređaj. Bila je to baterija koja je pokretala metalnu kuglicu naprijed-natrag, između dva mala zvona. Danas, 175 godina od izrade, "Oksfordsko električno zvonce", kako ga često nazivaju, i dalje zvoni - zapravo, smatra se da je do danas zazvonilo preko 10 milijardi puta.

Baterija, koju je 1840. napravila londonska tvrtka Watkins and Hill, koja se bavila proizvodnjom mjernih uređaja, na kraju će biti izložena u Sveučilišnom laboratoriju Clarendon [dio Odsjeka za fiziku na Sveučilištu Oxford].

Kako točno funkcionira taj uređaj, koji je Guinessova knjiga rekorda nazvala "najtrajnijom baterijom na svijetu"? Nitko ne zna sa sigurnošću. Koebler smatra da bi uređaj mogao pokvariti ako se rastavi.

Međutim, pretpostavlja se da je baterija zapravo "suhi članak", jedan od prvih oblika električnih baterija koje je izvorno razvio početkom 19. stoljeća svećenik i fizičar Giuseppe Zamboni.

Taj članak se sastoji od naizmjeničnih slojeva srebra, cinka, sumpora i drugih materijala koji stvaraju struju manje jakosti. Walker dodaje:

Od čega se slojevi sastoje nije sa sigurnošću utvrđeno, ali je evidentno da je vanjski sloj od sumpora koji zadržava ćelije i elektrolit. U studiji koju je 1984. u Europskom žurnalu fizike objavio AJ Croft, znanstvenik koji je tada bio zaposlen na Sveučilišnom laboratoriju Clarendon, stoji da je sličan galvanski članak izradio Zamboni, čije su se baterije sastojale od oko 2.000 pari tankih limenih folija zalijepljenih za papir koji je bio impregniran cinkovim sulfatom i s druge strane prevučen manganovim dioksidom.

Na svu sreću, zvonce ne zvoni konstantno. Zapravo se jedva čuje, jer je električni naboj jako slab - metalna kugla samo nježno vibrira između dva zvona.

Kako bi jednom zauvijek riješili misterij Oxfordovog električnog zvona, istraživači će vjerojatno morati pričekati dok se baterija napokon ne istroši ili dok se ne pokida mehanizam koji je odgovoran za zvonjenje.

Za sada, ta čudna naprava se vodi kao "najdugovječniji znanstveni eksperiment". Koji je drugi po redu? To je Beverly Clock, sat na Sveučilištu Otago u Dunedinu na Novom Zelandu, koji radi uz pomoć promjena u atmosferskom tlaku i nastavlja kucati unatoč tome što je zadnji put navinut davne 1864. godine.