Asteci: Krv i slava

Nova saznanja pokazuju proturječja unutar napredne civilizacije koja je prakticirala ljudska žrtvovanja

Prije petsto godina, Srednjom Amerikom dominiralo je carstvo čija su kreativnost ali i surovost najavljivali dugu i snažnu vladavinu. Ipak, dominacija Asteka, nekoć nomadskog naroda koji se nastanio u središnjem gorju današnjeg Meksika, trajala samo stotinjak godina, od 1428. do 1521. Sve je nestalo u rasponu od samo nekoliko generacija. Nevjerojatno ali istinito, od osnivanja glavnog grada Meksika - Tenochtitlana početkom 14. stoljeća pa do vrhunca moći, krajem 15. stoljeća, Asteci su izgradili jednu od najljepših civilizacija u povijesti. Uzdižući se iz močvara na otoku na jezeru Tetzcoco, mjestu današnjeg Mexico Cityja, Tenochtitlan je izrastao u svojevrsnu Veneciju Novog svijeta, kojim su dominirale visoke piramide i mreža kanala s mostovima toliko širokim da je deset konjanika moglo prelaziti odjednom. Metropola je ujedno služila i kao centar carstva koje se protezalo od središnjeg Meksika na jug do današnje Gvatemale. Asteci su bili toliko disciplinirani, toliko vješti u ratnim vještinama, da su se činili nepobjedivima. Ali, tada se u veljači 1519. godine na obali Yucatána pojavilo jedanaest brodova koje je vodio španjolski istraživač Hernán Cortés. Do kolovoza 1521. godine, Cortés i njegovi saveznici domoroci osvojili su Tenochtitlan. Slavni grad ležao je u ruševinama. Uništavanje je bilo toliko temeljito da je danas teško u potpunosti zamisliti svu raskoš i veličinu Astečkog carstva.

Kako to biva, velik napredak u otkrivanju života Asteca postignut je od iskopanja hrama "Templo Mayor" ili Velike piramide, 1978. godine, kod Tenochtitlana u Mexico Cityju, tako da nam više nisu nepoznanica.